Postoje govori koji se završe aplauzom. A postoje oni nakon kojih na trenutak zašutiš, jer je neko izgovorio ono što i sam dugo nosiš u sebi.

Govor Ajne Mešić na Nordic BH Forumu u Kopenhagenu bio je upravo takav.

U vremenu u kojem se javni nastupi često svedu na protokolarne zahvale, poznate fraze i lijepo upakovane rečenice bez suštine, Ajna je pokazala šta se dogodi kada čovjek jasno prepozna svoju poruku, usudi se izgovoriti je i prenese je drugima s emocijom, hrabrošću i uvjerenjem.

Jer dobar govor nije niz lijepih rečenica. On ima poruku, priču, smisao i razlog zbog kojeg ga vrijedi čuti. Ne govori samo o onome što mislimo, nego i o onome što želimo da drugi osjete, razumiju i zapamte.

Posebno sam ponosna kada vidim kako neko prepozna vlastiti glas, oslobodi se potrebe da zvuči onako kako se od njega očekuje i počne govoriti jasno, autentično i bez straha od vlastite poruke.

Ajna je pokazala upravo to. A reakcije ljudi u sali potvrdile su da su je čuli i osjetili.

„Ne želimo da se upoznamo tek u Beču ili Stockholmu. Želimo da se upoznamo kod kuće.“

Možda je baš u toj rečenici sve ono što dobar javni nastup treba biti: jednostavan, konkretan, emotivan i dovoljno hrabar da nas suoči s onim što je važno.

Ajna, ponosna sam na tebe. Na tvoj glas, hrabrost i ono što si odlučila njime poručiti.

A Bosni i Hercegovini želim što više mladih ljudi koji će je umjeti voljeti bez patetike, govoriti o njoj bez straha i podsjećati nas da ponos nije nešto što nam neko drugi daje. Ponekad ga moramo ponovo pronaći sami.

I onda ga izgovoriti naglas.