Ovaj posao mi daje privilegiju koju rijetko ko ima.

Uđem u kompaniju i vidim je iznutra. Obučem opremu i siđem u pogon. Pogledam kako izgleda smjena, čime se ljudi bave osam sati, gdje im je najteže. Saslušam ih, jer bez toga ne mogu raditi svoj dio posla. I neminovno naučim. Kako proizvodnja stvarno funkcioniše. Po kojim pravilima i zakonima rade i šta smiju, a šta ne. Šta ih obavezuje, a šta biraju sami. Kako se ljudi u toj firmi osjećaju i šta im nedostaje. Šta ta firma vraća sredini u kojoj radi.

Ne ulazim tamo da presuđujem, niti je moj posao da nekoga branim. Ulazim da razumijem, jer ne mogu nekoga učiti kako da objasni svoj posao ako ga sama dobro ne proučim.

Ono što svaki put nanovo vidim: između onoga šta ljudi u pogonu znaju i onoga šta o tome znaju ljudi izvan ograde stoji prazan prostor. I taj prostor se uvijek nečim popuni. Ako ga ne popune oni koji rade, popuni ga neko drugi.

Heidelberg Materials Bosna i Hercegovina hvala na sjajna dva dana. Nastavljamo brusiti vještine javnog govora zajedno.