Dok se svijet kreće naprijed, mi stojimo – tačnije, sistem pacijente drži na mjestu, dok bolest ne uzme svoje.
Ljudi nam žive s najtežim dijagnozama, a novi lijekovi koji spašavaju živote postoje. Znaju da se ti lijekovi već godinama koriste u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, EU… ali kod nas – nisu čak ni registrovani. Zašto? Jer neko ne radi svoj posao.
Ne govorimo ovdje o luksuzu. Govorimo o lijekovima koji produžavaju život, koji znače nadu, šansu, dostojanstvo.

Zakon o rijetkim bolestima, revidirane liste lijekova, pravo na liječenje nisu više pitanje politike, pitanja su moralne odgovornosti. I neko konačno mora da je preuzme.